O duhovnom zvanju:

Samostan sestara Kćeri Srca Isusova
Trg. Hrvatskih branitelja 8A
47206 Lasinja

Tel / fax: 047 884 333

srijeda, 2. travnja 2014.

Misli o Crkvi Blažene Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny

Mi ne živimo za sebe, sve treba promatrati kroz Božje planove; naše sadašnje boli - ako dosegnu puninu i ako mi same budemo žrtvovane u nevolji - odreduju i pripravljaju buduće i zajamčene trijumfe Crkve...Crkva na taj način ide iz borbe u borbu te iz pobjede u pobjedu, koje slijede jedna za drugom sve do Vječnosti koja će predstavljati i konačni trijumf.



(Misli o Crkvi Blažene Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny)


subota, 15. veljače 2014.

Misli o Crkvi Blažene Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny

"Trebalo je da Krist sve to pretrpi i tako uđe u svoju slavu": treba da Crkva i duše prođu istim putem. Crkva ne živi samo jedan dan: kada su mučenici padali kao što zimi padajui snježne pahulje, nije li se moglo vjerovati da je sve izgubljeno? Ne, njihova je krv pripremala trijumfe budućnosti."




(Misli o Crkvi Blažene Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny)

nedjelja, 26. siječnja 2014.

Misli o Crkvi Blažene Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny

"Božanska Providnost prema potrebama vremena podiže različite redovničke zajednice koje trebaju, po mjeri svojih sila, pomagati Svetoj Crkvi!" 


(Misli o Crkvi Blažene Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny)

ponedjeljak, 25. studenoga 2013.

Misli o Crkvi Blažene Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny

Ova vrlo skromna Kongregacija nastala je poput cvijeta s Kalvarije iz misli o pobožnosti i ljubavi prema Presvetim Srcima Isusa i Marije, prema Svetoj Crkvi i svećeništvu te iz misli o zadovoljštini za bezbrojne uvrede koje se u našim nesretnim vremenima nanose božanskom Veličanstvu i našoj svetoj vjeri.


(Misli o Crkvi Blažene Majke Marije od Isusa Deluil-Martiny)

ponedjeljak, 4. studenoga 2013.

  Samostan Kćeri Srca Isusova



Draga braćo i sestre, članovi Počasne Straže i Udruge Duše-Žrtve!

S velikom Vas radošću pozivamo na zajedničko slavlje i druženje, koje će se održati u Lasinji, u crkvi samostana, 24. studenog s početkom u 15 sati. Toga dana slavimo svetkovinu KRISTA KRALJA, nedjelja je – dan Gospodnji, i završetak Godine vjere, pa proslavimo Boga svojom molitvom i zajedništvom!

15,00 sati – Blagoslov s Presvetim
15,30 sati – Nagovor
16,30 sati – Krunica
17,00 sati – Sveta Misa

Našu duhovnu obnovu predvodi vlč. Franjo Jačmenica, župnik u Cerju.

Srdačan pozdrav i radostan poziv od Vaših Sestara Kćeri Srca Isusova.

xzx

ponedjeljak, 2. rujna 2013.

Postati sestra

Postati sestra? Život bijelih redovnica sa škapularom obilježenim s dva srca odvija se u samostanu gdje se izmjenjuje molitva i rad. Molitva je rad, a rad je molitva. Zajednica prakticira liturgijsku i osobnu molitvu, klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, povezana je cijelom Crkvom u prisutnosti Gospodinovoj. U ime Crkve i za Crkvu ona prinosi Bogu svoju žrtvu hvale. Svojim molitvama žele obuhvatiti cijelo čovječanstvo, za njega mole Božje milosrđe. Formacija mladih djevojaka započinje ulaskom u zajednicu i traje nekoliko mjeseci postulata. Nakon postulata dobiva bijelo redovničko odijelo i ulazi u novicijat, a nakon novicijata polažu se privremeni a poslije vječni zavjeti.

Pod vodstvom poglavarice svaka redovnica već od svojega ulaska u Družbu razvija darove koje joj je Bog dao ali radi i druge poslove koje iziskuje svagdanji život. Po poslu redovnica sudjeluje u stvaralačkom radu Božjemu. Svi darovi stavljeni su u službu braće i sestara. Sestre žive po prilagođenom pravilu Sv. Ignacija koji je i utemeljitelj Družbe Isusove. Nose bijelo redovničko odijelo sa bijelim škapularom s dvama srcima, koji obilježavaju Srce Isusovo i Marijino.

Srce velikog svećenika Isusa, preko divne duše Marije Deluil Martiny (Bl. Marije od Isusa) udostojalo se Crkvi dati ove bijele redovnice koje svećenički rad žele učiniti što plodnijim. Samo dragi Bog zna njihova velika djela u Crkvi. Pred njima su i dalje iste zadaće, borba za proširenje Kraljevstva Božjega, zato one mole: za misionare i misionarke, molitvama to postaju i one. Mole za svećenike u državama gdje imaju samostane ali i za svećenike cijeloga svijeta. Posebno su im na srcima osamljeni svećenici i oni koji su na putu izgubljenja. Samo Gospodin zna koliko im svećenici i redovnice duguju zahvalnost što su danas Bogu posvećene osobe. Skrivene ali po molitvi i sjedinjenju sa Isusom veoma su jake. One nisu smetnule s uma i milijarde duša koje ne poznaju Isusa. Mole da Mu se otvori put do mnogo srdaca. Nije li to uzvišeno poslanje Kćeri Srca Isusova.

To je ljubav Božjeg Srca da u ovo vrijeme ove redovnice dolaze u dragu nam Hrvatsku. Već II. Vatikanski Sabor naglašava da je posvećeni život – redovništvo osobiti način svjedočenja življenog Evanđelja. U ovo naše vrijeme koje žeđa i gladuje za živim Bogom, a to je znak vremena, upravo se jedna takva kontemplativna zajednica odlučila doći u našu Domovinu – u župu Lasinja. Svojim svakodnevnim predanjem Bogu, osobito u sv. Euharistiji, daruju sebe za tolike potrebe našega naroda.

Stoga je već u tijeku II. svjetskog rata Blaženi Alojzije Stepinac želio baš tu kontemplativnu kongregaciju «Kćeri Srca Isusova» imati u svojoj Nadbiskupiji. Želio je da pred Presvetim Oltarskim Sakramentom sestre mole za plodan svećenički rad, obraćenje grešnika i tolike druge potrebe. No, to se nije ostvarilo zbog ratnih neprilika. Zasigurno je da je Bl. Alojzije to sada čini svojim zagovorom s neba. Što nije učinjeno za njegova života, učinjeno je sada. Usuđujem se reći da je znak i dar Božje Providnosti da ova Kongregacija dolazi u župu Lasinja, koja je u ratu osobito pretrpjela velike žrtve, ali hrabro ostala ovdje s pouzdanjem u Boga, o čemu i danas svjedoči vjerni život vjernika. Župa Lasinja je 30 km udaljena od Zagreba i Kongregacija «Kćeri Srca Isusova» prilično je zaživjela u njoj.


Buđenje u 5 sati; Molitva 5.45; Sv. Misa; Iz Božanskog časoslova mole Jutarnju molitvu; Doručak u 7 sati; Rad; Treći čas u 9 sati; Rad; Božanski časoslov o podne – srednji čas (Šesti čas) u 11.40; Ručak – popodne; Slobodno vrijeme od 13 sati; Duhovno štivo u 14 sati; Rad; Krunica 16.30; Blagoslov s Presvetim Sakramentom; Časoslov – Večernja; Rad; Čitanje u 18.30; Slijedi večera; Rekreacija do 20 sati; Završni dio Božanskog časoslova (Povečerje) u 20.30; Velika šutnja.

subota, 27. srpnja 2013.

Dajte mi da vam iz dubina svoje duše doviknem barem ovu riječ: Ljubav! Ljubav!

La Servianne, 8.prosinac 1882.

Moje ljubljene kćeri u Gospodinu
Sada je dakle tu taj veliki spomendan , taj prvi jubilej osnutka naše male Kongregacije. „Slava Bogu na visini a mir ljudima miljenicima njegovim!“  Čast Božanskom Srcu Isusovu, čije malene kćeri imamo čast biti. Vaša su srca prepuna zahvalnosti i radosti. Što bih ja još mogla nadodati vašim osjećajima i pobožnoj milini? Dajte mi da vam iz dubina svoje duše doviknem barem ovu riječ: Ljubav! Ljubav! 

Naša ljubav Bogu, „koji je tako ljubio svijet da je predao svog vlastitog Sina“.

Naša ljubav Jaganjcu koji nas je oprao u svojoj krvi dostojnoj klanjanja i koji se predao da nas spasi.

Naša ljubav Božanskom Srcu koje nas je pobijedilo i znalo privući sva naša srca k sebi!

Moje sestre, moje kćeri, željela bih vam prenijeti strastvenu ljubav – mislim pri tome na onu nebesku žudnju za Isusom Kristom. On je došao da baci vatru ljubavi na zemlju. I što bih drugo željela, nego da se ona rasplamsa u vašim dušama? Željela bih biti sigurna da izgarate od te ljubavi. Ne od ljubavi hranjene nedjelotvornim željama i osjećajima, nego od djelatne i prave ljubavi. Ljubavi koja se do kraja zalaže i dopušta da je Mnogoljubljeni oduševljava i nosi sa sobom do posljednjih mogućih predanja iz žrtve.

Kako bih još malo umnožila ovu vatru ljubavi, želim vas podsjetiti na to, a ako je potrebno i dati vam do znanja, koliko mrze u našem nesretnom vremenu Onoga, kojega mi ljubimo, kako je veoma preziran Onaj, kojemu se mi klanjamo, kako je veoma obeščašćivan Onaj, kojemu mi na koljenima služimo!

O moje sestre, Ljubav nije priznata, Ljubav nije ljubljena! Kad sam vidjela mržnju svijeta prema Bogu koji je samo Ljubav ... kad sam vidjela prezir i uvrede prema Onome koji u svojoj svemoći obuhvaća nebo i zemlju ... kad sam vidjela kako sotona i njegove horde pustoše zemlju za koju je moj Učitelj dao svoju krv, otopilo se u meni moje srce kao vosak, i „ zato što ljubav želi više učiniti i k tome još vjeruje da joj je sve moguće i dozvoljeno“, tako sam se usudila moliti Božansku Ljubav da si stvori jednu malu legiju djevica koje će na ovom svijetu živjeti kao serafini. To znači:

Duše, koje su spremne trpjeti i koje su dopustile da ih zahvati oduševljena angažiranost.

Duše, koje samo poslušnost, združena s mudrošću svojstvenom poglavarima, može zaustaviti i zadržati na putu prema žrtvi. 

Duše, koje se znaju posvetiti i predati u potpunoj raspoloživosti za Njegovo Božansko vladanje i djelovanje u njima. Duše, u kojima dolaze do izražaja namjere Božjeg milosrđa. Euharistijske duše koje daju zadovoljštinu, a istovremeno i apostolske duše.

Duše hostije, koje se s Njim sjedinjene preobražavaju u Njega, prikazane i žrtvovane po Njemu, s Njim i za Njega. 

Duše, koje su tako uronjene u Njega da ne žive više one, nego On u njima i čiji je život „skriven s Kristom u Bogu“.

Žive žrtve koje se daruju, u kojima On takoreći dovršava svoju patnju i kojima raspolaže... na svoju slavu.

Moje sestre, je li to bio san ? Na vama je da odgovorite! O vama ovisi hoće li Isus revnošću i velikodušnošću vaših srdaca dokazati da vas nije badava pozvao u svoje svetište i u blizinu svog oltara...  Jedva da udaljena jeka kleveta ovog svijeta prodire u vašu spokojnu samoću... Sigurno, prije vašeg ulaska u samostan i također od tada otprilike ste slutile strašne događaje po vanjskim obilježjima društva, po događajima koji se odvijaju ispred vaših očiju i zahvaljujući intuiciji vaše kršćanske senzibilnosti. Pogođene uvredama koje se nanose Bogu odlučile ste se posvetiti posve Njemu u jednom životu molitve i pokore. No moje drage kćeri, dopustite mi da vam kažem: vi okajavate što ne poznate. Zloća je veća nego što vi to pretpostavljate. Dosljedno tome također je veća i hitnija potreba, nezaobilazan nalog koji se stavlja pred svaku od vas, da toj zloći svojom zadovoljštinom ishodite protutežu – sukladno vašim slabim snagama. Čini mi se potrebnim pozvati vas da sa mnom na jedan trenutak pažljivo promotrite situaciju neprijatelja našeg Gospodina kako bi – budući da vi bolje poznajete njihove lukavštine i spletke – vaša revnost to više rasla i vaša ljubav pokušala, ako bi to bilo moguće, dostići visinu pogrda i uvreda. No što da kažem? ... „Kako bi vaše duše, kada krv Kristova“ na našim oltarima „pred Očevim licem usrdno moli za smilovanje, sjedinile se s Isusovom Božanskom djelotvornom moći“. Kako bi glas vaših duša i vaša zadovoljština sjedinile se još većom revnošću sa glasom i žrtvovanjem ove krvi koja otkupljuje svijet.“  Vi ste uostalom rođene upravo za ovo vrijeme u kojem živimo. Vaš je poziv duhovna borba, da se oružjem molitve i žrtve borite protiv ljutog neprijatelja i njegovog sadašnjeg načina postupanja. Vi morate dati zadovoljštinu za štetu koju Zli nanosi u ovom stoljeću. Ono što vi morate postići je upravo uzvišenje Onoga koga Zli želi poniziti, srušiti i razoriti. Stoga se morate žrtvovati. Ali upravo tu žrtvu napada sada Zli bezgraničnim bijesom. Sjetite se riječi iz konstitucija naše kongregacije: „Ova vrlo skromna kongregacija iznikla je poput cvijeta na brdu Kalvarije, i to s nakanom ljubavi i predanja Presvetom Srcu Isusovu i Marijinu, za svetu Crkvu i svećenstvo kao i s mišlju zadovoljštine za brojne pogrde koje se čine u našem nesretnom vremenu prema uzvišenom Gospodinu i prema našoj svetoj religiji.“ - „Svijet i pakao danas pozivaju: Sve bez Krista! Neprijateljske snage žele Krista istisnuti iz srdaca, iz obitelji i iz nacija ... ali mi moramo kao Crkva i s Crkvom odgovoriti: Sve po Kristu!“ - „One neprestano prikazuju Presvetom Trojstvu Predragocjenu Krv Kristovu, kako bi se postiglo priznavanje svete Crkve, pobjeda svete Božje stvari na zemlji,  uništenje tajnih društava kao i obraćenje njihovih članova, sve veće savršenstvo i svetost katoličkih svećenika i redovnika, na taj način što će zazivati s Neba onu pomoć koja je potrebna svećenicima kako bi ostali čvrsti u progonima koje pakao na njih priziva.“ Ako bi vam se željelo dokazati ono što vaša suosjećana srca dovoljno znaju, moralo bi se navesti naše sveukupne konstitucije. No, do koje je točke potrebno ovom vremenu ostvarenje vaše životne zadaće, to ćete shvatiti utoliko više što ćete bolje znati izmjeriti u današnjem društvu svu veličinu šteta. Kad je Bog stvarao svijet i čovjeka, napravio je plan dostojan Njegove ljubavi i mudrosti. 

Čovjek je bio izabran i predodređen za to da na zemlji veliča Boga, da ga ljubi i da ga jednog dana u nebeskoj slavi posjeduje. Sve drugo stvoreno je poradi čovjeka. Bogom stvoreni svijet trebao mu je  pomoći da postigne svoj konačni cilj, naime Boga. Prema tome, sve u čovjeku i u ljudskom društvu, djelovanja, misli, upotreba sposobnosti, snage, stvorenja, trebali su stremiti tom visokom cilju - Bogu.  No nagnan od Zloga, čovjek je sagriješio. I od tog grijeha u svako doba uznemirava ga Zli, đavao koji je pun mržnje prema Bogu. Čovječje srce sklopilo je savez s tim neprijateljem Boga. Sada  je to grešno srce sklono protiviti se Bogu i samog sebe proglasiti konačnim ciljem. Bog koji je beskrajno milosrđe, za taj je pad svojim djelom otkupljenja dao zadovoljštinu. U Isusu Kristu sve je nanovo obnovljeno. On se rodio, trpio je i umro kako bi spasio grešnog čovjeka. Krist je osnovao Crkvu. Ona ima duhovno poslanje, da vjernicima priopći beskrajne zasluge našeg Otkupitelja  sadržane u sakramentima, da svijetu objavi istinu, da ukaže na zabludu, da suzbije zlo, da duše vodi do vječnog blaženstva, da očuva povjereno joj dobro prirodnih istina. Istina, koje strasti ne prepoznaju niti priznaju, ali koje tvore temelj svakog društvenog poretka.

Pobuna čovjeka protiv poretka koji je Bog utvrdio, moralno je zlo. K tome dolazi stvarno negiranje podvrgavanja sviju stvari njihovom posljednjem cilju. Sasvim je sigurno, to zlo postoji već od istočnog grijeha.  Najgori neprijatelj ljudskog roda, koji je prije svega i Božji neprijatelj, u svim je vremenima težio k tome da pokvari duše. Ali možda se nikada nije usudio boriti se tako jako i sa tolikom smjelošću, cinizmom i perfidnošću kao u našim danima. Ta borba poprima već stoljeće i pol proporcije koje potiču na vrlo ozbiljno promišljanje. Ne radi se više kao nekada o pojedinačnom napadu na neku dogmu ili na katolički moral. Ne radi se također više o pojedinačnoj zabludi koja bi poslije loših opiranja „osjećala se“ prisiljenom da inzistira samo na nekim izvjesnim točkama, zato što nije mogla napasti cijelo društvo, budući da ono nije još bilo potkopano do temelja. Ne radi se također ni o privremenoj pobuni protiv bilo kojeg pretpostavljenog. Danas je to sveopći pokret koji se suprotstavlja svim dogmama, svim principima morala, svim temeljima religioznog i ćudorednog društvenog poretka. To je zlo općenito. Širi se kod svih naroda cijeloga svijeta. Pri tome klimatske i rasne razlike kao i razlike u vladi ne igraju nikakvu ulogu. To zlo zna kako na zavodljiv način obrlatiti i pridobiti za sebe intelekt uz pomoć mreže laži s velikim okama. U duhovnoj orijentaciji mnogih ljudi umanjene su sve istine. Potvrđuju se vrlo začuđujuće zablude. Različitim trenutnim herezama odaje se priznanje. Prevratnička obrazloženja s oduševljenjem su prihvaćena i odobravana. Nasuprot Crkvi Isusa Krista gotovo neskriveno uzdiže se sotonina sinagoga, ohrabrena nesretnim slučajevima našeg vremena. Ona sotonina crkva koja se tako dugo u tami bavila zavjerama, i držala sakrivenima u krajnjoj diskreciji svoje gnjusne zablude, sramotne tajne i mržnjom ispunjene neprihvatljive zahtjeve, zagriženo provodi uništenje Božjih prava na ovom svijetu, uništenje Crkve i prevrat svih struktura kršćansko – socijalnog poretka. Ta sotonina crkva hvali navodno urođeno savršenstvo čovjeka i njegovu neovisnost u odnosu na Boga: Niti Bog niti gospodar! Ovo je moje drage sestre valjan sažetak tih paklenih strujanja.  A želite li saznati razloge tih čudnovatih činjenica koje diraju u srce? Preko pape Pija IX odgovara vam sveta Crkva; „ Tko je dobro shvatio karakter, nastojanja i svrhu tajnih društava – bili to slobodni zidari ili drugi –, kao i prirodu i razvoj te općenite borbe objavljene Crkvi, neće imati nikakve sumnje o tome da se sadašnje nevolje u prvom redu i ponajviše mogu pripisati lukavštini i spletkama tih sekti, koje tvore sotoninu sinagogu.“  Uzrok i princip tog ogromnog zla trebaju se dakle pripisati tajnim društvima. Njihovo je širenje zastrašujuće. One su sve više ili manje povezane sa slobodnim zidarstvom. A to zlo obično se naziva – pod vrlo različitim točkama gledišta – crkvena i socijalna revolucija. A svakako uzmite u obzir moje drage sestre da se ovdje ne radi o politici. Politika je samo jedna maska za te sekte. Njima su dobrodošli svi načini vladanja, ako one mogu manipulirati i podrivati ih samo po svojim načelima kako bi ostvarile svoje đavolske ciljeve. Besmisleni i bezbožni san! Kako se tvrdi, ti su sektaši čak mislili da će im jednog dan uspjeti prisvojiti vladavinu pape i nekoga od svojih postaviti na Petrovu stolicu. Ali pri tome zaboravljaju na vladanje Božanske providnosti kao i na ono što je Krist prorekao svojoj Crkvi. Time žele uistinu učiniti revoluciju gospodaricom svijeta s ciljem da sotonino carstvo stupi na mjesto Kristove vladavine. Te nečasne namjere neprestano križa nadnaravna pomoć koju Bog pruža svojoj Crkvi. Cilj je ovih tajnih društava da se dočepaju duša kako bi trijumfirao Zli. Ipak, Crkva sama ima pravo i moć voditi duše kako bi ih pridobila za Boga. Ovaj Božji plan ispunja Crkva ovdje na zemlji, ali sekta teži k tome da izvede plan sotone i ljudi koji su se s njim udružili i koji samim time imaju neprijateljski odnos prema Bogu.  Taj pakleni plan u stvarnosti je u djelo sprovedeno učenje slobodnog zidarstva. Ono stavlja tobožnja prava ljudi na mjesto prava i zakona Božjih. Radikalnim preokretom poretka taj nauk želi da čovjek sam sebe promatra kao svoj vlastiti konačni cilj. Ali time se misli bezdušno i đavolsko obožavanje cjelokupnog ljudskog roda koji sramotno i bezbožno treba zauzeti mjesto Boga. Čak i sama svaka religiozna ideja treba nestati. Svemu treba dati ljudske osobine. Praktično to treba značiti: neovisnost o Božjem zakonu i o svakom natprirodnom konačnom cilju i to u strukturama, u moći, u sredstvima i svrsi. Razum, koji se buni i protivi, kao i izopačena znanost žele stupiti na mjesto vjere i istine. Na neprimjeren način „laicistički“ nazvan smjer – koji bi se bolje nazvalo „ đavolski smjer“ – treba stupiti na mjesto religioznog svjetonazora. Tajna sekta napada, progoni i istovremeno želi uništenje religije, morala, autoriteta, obitelji, kršćanskog odgoja kao i svakog ispravnog načina vladanja, prave slobode i papinstva. Ona promatra posljednje navedeno kao središte i garant svih navedenih vrijednosti koje čine društvo i tvore njegovu osnovu. Slobodno zidarstvo željelo bi razoriti sve te strukture kako bi dospjelo do onoga što označava kao prvotno prirodno stanje. Ali u stvarnosti ovo prirodno stanje znači anarhiju, nečovještvo, divljanje. Nijedan drugi kult ne znači više nego klanjanje njemu samom (slobodnom zidarstvu). Nikakve druge obveze ne treba više biti nego što je razuzdan i raskalašen egoizam i zadovoljavanje najgorih sklonosti koje ne preže pred ničim drugim. Ta tajna sekta integrira svoje članove u javna mjesta politike kako bi tamo na tajan i spretan način suzbila sve ono što se ne slaže sa ciljevima koje je ona sebi postavila. Ako može, ona se penje i u najviša mjesta socijalne politike kako bi tada lošim zakonodavstvom postigla strašan cilj  koji si je postavila. Zato što su njezini članovi brojni, toj tajnoj sekti danas čak više nije ni potrebno da skriva svoj cilj osim transparentnim spletom laži. Ali ljude koji ozbiljno misle to neće smesti. Mi smo žalosni svjedoci. 

Ta što žele ti zakoni koji napadaju legitimnu slobodu Crkve? To pljačkanje vatikanske države? To zarobljeništvo nametnuto Svetom ocu? To nasilno prodiranje u samostane i rastjerivanje njihovih zajednica? Te mjere protiv svećeničkog podmlatka? Te državne više škole za mlade djevojke? Ti bezbožni napadi na katolička svetišta? Te ateističke škole? Te bolnice bez svećenika? Ti zakoni koji uništavaju obitelj? To uklanjanje križeva na našim grobljima i drugdje? Ta mržnja prema Bogu koja se ulijeva još nevinim dušama male djece? Ta neobuzdana sloboda koja dopušta izdavanje najpokvarenijih publikacija? To razuzdano širenje prevratničkih i sramotnih učenja? To kršenje najsvetijih prava?

Što to sve treba značiti, ako ne ostvarenje dobronazivanih planova i učenja usred bijela dana i na takoreći po zakonu legitimnim putovima, planova i učenja koja su već odavno skovana na tajnim sastancima slobodnih zidara ? Nisu li pape silno ukazivale na ta učenja koja potkopavaju svaki moral, društvo i religiju? Treba li čovjek naočigled te trijumfirajuće zablude koja je skoro vladar svijeta – u najmanju ruku posjeduje materijalnu prevlast, moć i onu prividnu zakonitost, s kojom se danas nastoji sve izagnati - , treba li čovjek sumnjati u sadašnjost i budućnost ? Nikada ! Moje sestre, nikada ! Isus Krist je nadvladao svijet i đavla. „Njegova je slava i vlast ...“ – Na ime Isusovo prignut će se „svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika ...“  „ Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda. “ Dok Gospodin gleda paklenog zmaja kako se do njegovih nogu bori sa privremenim prividnim uspjesima, On trijumfira, a anđeli na nebu pjevaju već o njegovoj konačnoj pobjedi! Sve spletke revolucije i tajnih društava su po svom bitku đavolske. 

U svemu tome je laž, fatalni splet zabluda, slijepi bijes razaranja, ali i također radikalna nesposobnost da se ostvari nešto trajno, čak samo za ovozemaljsko dobro naroda. Ideologije tajnih društava i njihova izokrenuta načela nose znak životinje. One su kao jeka pobune palog anđela. Taj pokušava čovjeka, kojega Bog tako jako ljubi, dovesti u poslušnost sebi. No: Tko je kao Bog , moje sestre? Vrata paklena neće nadvladati Crkvu koju je on osnovao. Konačna pobjeda ne pripada onima koji nose znak životinje. Pobjeda pripada nama koji na našem čelu nosimo ime Isusa, a Njegovu ljubav u našim srcima!... Božja providnost ide putovima koji se čovjeku čine neshvatljivima. Oni su zbog toga samo utoliko dostojniji klanjanja. Tamo gore u nebu stajat ćemo jednom radosno, iznenađeno i s divljenjem pred tim velikim planom. Sigurno da svaki od nas već sada poprima neke od svojih obrisa, a da ipak ne može shvatiti taj plan u njegovoj cjelovitosti. „Nije  li Mesija morao sve to pretrpjeti kako bi dospio u svoju slavu?“ Crkva i njezini članovi moraju na tom istom putu ići naprijed. Crkva ne živi samo jedan dan. Kad su nekoć mučenici padali poput pahuljica u zimi, nije li se tada moglo misliti da je sve izgubljeno? Ne, njihova krv pripremala je buduće pobjede. Mi ne živimo samo za sebe, sve moramo promatrati kako dolazi od Boga. Naša sadašnja nevolja – ako ona doseže i najviši stupanj i ako smo mi sami žrtvovani, onda ta žrtva iskupljuje i priprema buduće sasvim sigurne pobjede Crkve. Mi radimo za one koji dolaze poslije nas. Oni će onda, ad majorem Dei gloriam, požeti plod naših suza ... i možda također one ( plodove ) naše krvi. Tako Crkva korača naprijed od jedne borbe do druge, od jedne pobjede do druge. Jedno slijedi drugo do u vječnost koja je mjesto konačne pobjede. Ako bi se čovjek već sada htio pri tome zaustaviti, da si napravi potpunu sliku te situacije, prevario bi se. Nama pripada obećanje i sigurnost vječnog života. A ono što nas može utješiti u svim situacijama, jest činjenica da će Gospodin to veličanstvenije trijumfirati, što nam se skupljom čini pobjeda. Bez sumnje ugodnije je živjeti u vremenima relativnog mira. Ali veće je, uzvišenije i zaslužnije živjeti u burnim vremenima. Plijevimo zemlju, obrađujemo je i mučimo se kako bismo je učinili plodnom. Drugi će spremiti žetvu... ali ona sigurno ide, plodna i raskošna u sjenike našeg nebeskog Oca. Od stoljeća do stoljeća ići će tako dalje: sotonini napori postat će sve žešći i zdvojniji, a svetost pravednih sve veća, dok vremena ne dođu svom kraju i sotona ne bude zauvijek gurnut natrag u bezdan. Kao jednostavni nepoznati radnici na tom velikom djelu, djelujemo mi u svoj tišini punoj nade. Uspjeh ovisi o molitvi. Ispaštajmo jer je najdublja bol što je Bog vrijeđan i ocrnjivan. Trpimo i borimo se i ako mora biti umirajmo u čvrstom uvjerenju da tamo gore bdije Božja providnost. Svemoć je tu koja stoji uz nas i koja će pobijediti. Dobrota je tu koja sve odmjerava i beskrajna ljubav koja nam se priklanja kako bi nas dovela do božanskih ciljeva. Mi smo Marijino potomstvo kojem je sam Bog najavio vječno neprijateljstvo sa sotoninim potomstvom i kojemu je On preko Isusa Krista dodijelio pobjedu, a da nas ipak nije poštedio muke rada kao i časti i zasluga borbe. Budimo dakle pune pouzdanja! Imajmo povjerenja i hrabro postupajmo ! No što mi slabe žene možemo učiniti ? ... Što ćemo učiniti ? ... Već smo rekle: moliti ćemo, ljubiti i trpjeti ! Drugi će biti apostoli, neustrašivi borci u vrevi i metežu! A mi ćemo s najblaženijom Djevicom Marijom biti duše žrtve. Skrivene u Kristu i s njim žrtvovane iskupljivat ćemo s njim, po njemu i u njemu spas svijeta. Naša nazočnost, naš način življenja već su sami po sebi protest protiv aktualnih spletki sotone. Božanska providnost pobuđuje - sukladno potrebama vremena - različite redove. Oni trebaju koliko im je to u mogućnosti priteći u pomoć svetoj Crkvi. U tišini naše skrovitosti radit ćemo uz pomoć Božje milosti protiv djelovanja ljutog neprijatelja. Djelu ateizma i mržnje suprotstavit ćemo „Djelo ljubavi“. Cilj sotone kao i ideologija sekti svode se na to da stave Isusa Krista po strani. Oni žele izbrisati sjećanja na njegovo učenje i istrgnuti mu duše. Stoga je na nama, moje sestre, da ljubimo Isusa Krista, sjedinimo se s njim, suobličimo se njemu kako bismo pridobile duše za Njega. Moramo ljubiti Isusa Krista i sjediniti se s Njime.

Ljubimo Ga kao djevice, ljubimo ga kao zaručnice. Položimo naše ljiljane koje je On sam zasadio, i svojom dragocjenom Krvlju orosio, do Njegovih nogu. Nitko osim Njega samoga ne treba ikada udisati njihov miris. Naša kongregacija je prije svega djelo ljubavi. Ona želi samo članove koji su nadahnuti i duševno ispunjeni velikodušnom, tankoćutnom i žarkom ljubavlju. To je razlog zašto smo posvećene Srcu Isusovu, žarkom ognjištu ljubavi i zbog čega smo se okupile oko euharistije, remek djela ljubavi. Euharistija! Bog s nama ! Preko nje možemo iskusiti savršenstvo ljubavi, stvarno sjedinjenje s Isusom Kristom! To je razlog zašto trebamo veličati Isusa Krista kroz klanjanje, kroz ljepotu naših služba Božjih, kroz najdublje strahopoštovanje, kroz živu vjeru, kroz krepost štovanja Boga u njezinom najvišem savršenstvu kojim se napajamo u samom Isusu Kristu kako bi se to savršenstvo od nas uzdiglo Isusu Kristu i preko njega k Trojstvu dostojnom klanjanja. To je razlog zašto se od sveg srca zalažemo za to da koliko nam je moguće „utažimo goruću Isusovu  žeđ koja se sastoji u tome da bude poštovan i ljubljen od svojih stvorenja“ Naočigled podmukle zloće i đavolske mržnje, mi želimo Isusu Kristu darovati najnježnije dokaze naše ljubavi: 

Ljubav 
koja suosjeća,
okajava,
u svemu sudjeluje, 
ništa ne uskraćuje,
koja prihvaća Isusove tajne,
koja je zapaljena svetom revnošću,
da uzme na sebe strahove, patnje i žrtve i da ih pretrpi i podnese s Isusom. 
Ljubav koja daje život za život i koja bi – ako bi to njegova čast zahtijevala - sama bila spremna proliti svoju krv.

To je razlog zašto se trudimo ostvarivati želje Srca Isusova. To je također razlog zašto mi u Bezgrešnom Srcu Marijinom – izvoru nježnosti i ljubavi, usavršenom mučeništvom Božanske ljubavi  - trebamo tražiti uzor našeg shvaćanja i našeg vlastitog života. To je napokon razlog zašto mi sve i same sebe prinosimo za žrtvu za ono, što je Isus najviše volio. Moramo postati jednolike Isusu Kristu. Pakao želi ukinuti Kristov nauk. No mi se moramo što je moguće bolje sjediniti s Isusom , slijediti ga , suobličiti se Njemu i to prije svega u stvarima koje najviše stoje u suprotnosti sa paklenim naukama sekti. One propovijedaju samo ponos, pobunu, protivljenje. A mi ipak učimo u školi Srca Isusova – i želimo ustrajno sprovesti u djelo – „vrline tihe blagosti i duboke poniznosti, koje s poslušnošću i duhom žrtve čine temelje naše male kongregacije“ . Potrudit ćemo se savršenstvo u poslušnosti učiniti karakterističnim obilježjem naše Kongregacije.
Sekte uče samo lovu za svim što zadovoljava osjetila, trku za materijalizmom, za odbojnim oblicima egoizma. Mi im se suprotstavljamo našim trudom oko potpunog samoodricanja, i snagom unutarnje savršenosti i trajnim mrtvljenjem u svim stvarima, koliko je to samo moguće. Osim toga želimo se potruditi oko velikodušne ljubavi prema križu, oko duha žrtve, oko trajnog sjedinjenja s Isusom koji se žrtvuje i predaje, što čini duh kršćanstva, oko posebne čistoće, suzdržljive senzibilnosti djevičanstva, oko stavljanja na stranu naših vlastitih interesa, oko potpunog predanja nas samih na veću čast Božju. 

Naposlijetku, sekte kao svoj ideal slijede nečistoću, nejedinstvo, mržnju, anarhiju. A mi slijedimo sa svim našim snagama ostvarenje posljednje volje Isusove: ''Da svi budu jedno.'' To ćemo postići poštivanjem duhovne vlasti, poslušnošću crkvenoj hijerarhiji, poštivanjem predaja, statuta / pravilnika, obzirnom ljubavlju prema bližnjima, nutarnjim jedinstvom između nas, tako da u Srcu Isusovom tvorimo jedno srce i jednu dušu.

Moramo pridobiti duše za Isusa. Pakao se trudi i ide za tim da mu otme duše, a mi ćemo mu se suprotstaviti našom revnošću i spremnošću na samopožrtvovnost iz ljubavi. Ona koja bi u našoj kongregaciji tražila samo svoje vlastito savršenstvo i usavršavanje, veoma bi se prevarila. Kći Srca Isusova ne mora biti samo slika i prilika raspetog Spasitelja požrtvovnim duhom i dobrovoljnim djelima pokore. Ona ne mora biti samo slika i prilika Isusa u svetoj euharistiji požrtvovnošću i trajnim predanjem. Ona treba biti također slika i prilika Boga Otkupitelja, time što „za Tijelo Kristovo, za Crkvu dopunja u svom tijelu što nedostaje patnjama Kristovim“, za iste nakane koje čine Kristovu žrtvu, naime Božju čast i spas duše. „Ova mala kongregacija nije osnovana samo zbog toga kako bi radila na spasenju i usavršenju svojih članova, nego također kako bi se svim snagama i uz pomoć milosti zalagala za spas duša, sasvim u službi nakana Srca Isusova, svete Crkve, katoličkog svećenstva, i to molitvom i žrtvom, širenjem pobožnosti prema Bezgrješnoj Djevici Mariji, Kraljici i Pomoćnici Crkve.“  Na koji način možemo mi, same po sebi veoma bijedne izvesti ovako velike stvari? Moje sestre, mi izvršavamo sve po Isusu Kristu, sjedinjenjem s njegovim Srcem i po njegovoj žrtvi; žrtvovanjem predragocjenog kaleža Njegove čašćenja dostojne Krvi. Izvršavamo  sve po Mariji, „suradnici Božanske žrtve“. „Po Njoj je Crkvi u borbi protiv njezinih neprijatelja još uvijek došla pomoć odozgo. Nakon što je Marija uništila sva krivovjerja, sigurno će razoriti i zablude sadašnjosti ili bolje rečeno veliki društveni otpad.“  Iz tog razloga „izabiru Kćeri Srca Isusova Mariju za uzor svog okajavajućeg i apostolskog djelovanja. Na sasvim poseban način one časte Blaženu Djevicu u Njezinom načinu sjedinjenja s Gospodinovom žrtvom kao i u Njezinom posljednjem dijelu života, kada je Ona na osjetljiv način bila pomoćnica Crkve i apostola. 

Isus je svojim učenicima ostavio svoju Majku kao skrivenu, ali nadasve moćnu pomoć i potporu.“ „Jednako kao u prvim danima kršćanstva nanovo se svijet – svijet društva i nacija – pobunio protiv Crkve. Progon je gotovo opći i podmukliji negoli nekoć krvavi progoni.“  „Budući da pakao pokušava prognati Isusa Krista i njegovu Crkvu iz duša i društva, više nego ikada je vrijeme da usrdno moleći podignemo ruke Blaženoj Djevici. Preko Nje nebeski je Otac dao svijetu Isusa Krista. Tako Ona, dobrostiva Majka Otkupiteljeva, može dušama nanovo darovati Isusa Krista i time im vratiti natrag izgubljeni život... Neka Ona stekne pobjedu Crkve nad njezinim neprijateljima...  Neka ta nebeska Kraljica hijerarhije na sve članove katoličkog svećenstva privuče blagoslovljene plodove  Srca Isusova. Neka Ona očuva svećenicima njihovu hrabrost i savršenstvo u svim olujama našeg vremena. Neka Ona dopusti da zasja krepost svećenika poput besprijekornih dijamanata na zadivljujućem ruhu Crkve.“  Neka Ona „u našem nesretnom vremenu obnovi sve blagoslovljene želje apostolskih vremena, kada je Ona – snagom svojih molitava i žrtava – Crkvi svog Sina bila moćna potpora.“ „Tako one pridonose duhovnim oružjem obrani svećenstva i staleža redovnika. Oni su – kao srce Crkve – u našim danima sasvim posebno ugroženi. 

Na napade pakla, usmjerene protiv svećenika i redovnika, uzvraćaju Kćeri Srca Isusova molitvom i sakrivenim žrtvama unutar njihovog reda, čija svrha savršeno odgovara potrebama vremena.“  Krivovjerja su stalno uzrokovala blistavi trijumf onih učenja koja su suzbijala. Tako će se i sveta Crkva kasnije radovati procvatu redovničkih zajednica kao i veličanstvenom razvoju kršćanskog života. U to ne trebamo sumnjati. O moje sestre, duboka poniznost, ali i bezgranično pouzdanje! Potpuna predanost djelotvornosti milosti!  Jer samo „rijetke duše razumiju, što sve Bog u njima ne bi izveo kad bi mu se one sasvim predale i dopustile Božjoj milosti da slobodno u njima djeluje“.  Vi shvaćate da jedna kongregacija, koja si je postavila takve ciljeve ne može primiti kandidatice koje se bave samo sobom, koje su uskogrudne i malodušne. i koje traže samo utjehe pobožnosti umjesto žrtvu i svetost. Za takav poziv potrebne su širokogrudne požrtvovne duše, koje su sposobne same sebe zaboraviti i koje su prije svega ispunjene onom oduševljenom angažiranom ljubavlju koja kao strelica prodire u Srce Božanskog ljubljenog. O Isuse, daj mi da u ovaj dan ljubavi i zahvalnosti pjevam hvalu Tebi i da objavim Tvoje milosrđe! ... Božansko Srce Isusovo, dođi u naša srca i probudi u njima ljubav, ljubav koja će ako je moguće odgovarati našem angažmanu da Boga ljubimo. Ljubi Isusa u nama o najsvetije Srce, onako kako si ljubilo nas u njemu! „O moj Gospodine, o Ljubavi, koja je tako malo ljubljena, čak i kad ne bi bilo ni pakla niti raja, priključili bismo se ipak Tebi radi Tvoje dobrote, radi Tebe samoga!“  Ti si naš veoma Ljubljeni, od tisuća izabrani! Samo Tebe želimo, Ti jedini si brat, prijatelj i zaručnik naših duša! Ti si divan Ljiljan neba, Bog sve čistoće koja ushićuje djevice! Ti si krotko janje, žrtvovano janje, janje koje otkupljuje svijet! Ti si sasvim naš, a mi smo sasvim tvoji za svu vječnost! „O Bože ljubavi, iz Tvog srca izviru oni izvori žive vode za kojim žeđamo ! Gle, naša srca dolaze k Tebi s onim gorućim zahtjevom, koji je istovremeno goruća naslada i naša muka.“ „Molimo te da ugasiš žeđ koja nas izjeda krvlju i vodom što izviru iz Tvog srca.“  „Prikazujemo ti naša srca, sama po sebi nemoćna i slaba. Ona nalikuju ljuskama napunjenim nektarom. Kušaj iz njih svoju vlastitu ljubav kroz sve ono što namjeravaš u nama djelovati“. „Umnoži našu ljubav, da iskusimo kako je dragocjeno Tebe ljubiti i sasvim uroniti u Tvoju ljubav, kako bismo onda potpuno nestali u Tvojoj ljubavi!“ „Ne, s Tvojom milošću niti mač niti vatra neće rastaviti naša srca od Tvoje ljubavi. Nikakva nesloga ne može nauditi takvom jedinstvu. Niti patnja niti smrt ne mogu doseći visine duše koja se u Bogu udaljila (duhovno).“ Jer ona koja stoji iznad svih stvari povučena je gore preko saveza koji je ujedinjuje s nebeskim Zaručnikom! ... 

„O Bože djevičanstva . Ti si najviša čistoća, Ti si vatra ljubavi koja pročišćuje dušu!“ - Stvori u nama, koji se jadno i ponizno bacamo pred tvoje noge, djevičanska srca! „Daj da živimo od Tvoje ljubavi i da ta ljubav u nama sve može ostvariti, jer stvorio si nas samo za ljubav.“ O Janje nebeskog Oca, primi nas kao sebi jednolične! Sjedini nas sa sobom na križu i na oltaru! Učini srca naša po svom požrtvovnom Srcu! O vječni veliki Svećeniče i Žrtvo ljubavi, učini iz nas svoje skromne žrtvene darove! O vječna Riječi, moj Bože, govori preko nas one riječi koje si Ti sam ! Neka te riječi nas preobraze koliko je to moguće u Tebe, o Bože, da više ne živimo mi, nego Ti u nama! Prikaži nas, uzmi nas u svoju žrtvu, usavrši nas u sebi kako bismo mi živjeli samo u Tebi, skriveni u Tvom srcu. Tamo ćemo koliko to naša slabost dopušta iskazati svu čast i slavu Trojstvu dostojnom klanjanja! ...  

O Srce za nas probodeno, koje zadržava svoju ranu i u slavi jer je ta rana, rana ljubavi ! Srce napojeno zebnjom, zaklinjemo te, ako si ikada osjetilo bol koju do sada nisi još nikome priopćilo osim svojoj Majci, ulij tu bol u naše duše. Učini naše duše sposobnima da nose tu bol kako bismo i mi iz ljubavi prema Tebi bili ranjeni! O Ti koji sve možeš, izvrši u nama ono za čim čezne Tvoje srce.  Postigni Ti sam što želiš! Naše Ništa neka bude trijumf Tvoje milosrdne ljubavi!  Ako bi naš bijedan život mogao služiti tome da k sebi privedeš one duše za kojima žeđa Tvoje srce i da dušama žrtvama prekriješ svoje svete oltare, onda uzmi moj život. Moja Ljubavi, molim te za to, ali vladaj ti kao Zaručnik tim dušama i kao Kralj svim srcima! ...  

 
A ti Bezgrješna Djevice, koja privlačiš djevičanske duše mirisom svojih pomasti u svoje podaništvo, kako si već naš uzor, tako budi i naša Kraljica. Budi ti naša zagovornica i pokaži se kao naša Majka. O ti divni uzore euharistijskog pokorničkog života na koji imamo sreću da smo pozvani! Ti, koja tako goruće želiš vidjeti kako je Isus ljubljen, ti si ovoj maloj Kongregaciji – koliko je to na zemlji moguće - darovala duše koje žele biti slične Tebi... otkrij nam tajne svoje ljubavi! ...

„Nitko nije poznavao unutarnji osobni Isusov život tako kao Ti. Život Njegovog srca, Njegov pravi život. Za Tebe je Njegovo klanjanja dostojno srce bilo gotovo transparentno. Pred Tobom su sve njegove misli, Njegova nastojanja, Njegovi osjećaji bili razotkriveni .“ 

„Tvoje Srce bilo je ogledalo u kojem su se odražavale crte Srca Tvoga Sina. Ah ! Kako bi nam otkrila Srce Isusovo, trebaš nam pokazati samo svoje Srce.“ 

„Ti si se opunomoćila Isusovim Srcem kako bi nam ga darovala. Uzmi naša srca kako bi ih prenijela Isusu.“

„O prečista Djevice koja si prije svih drugih poput nevinog goluba pobjegla u svete rane Isusove, moli svog Sina da nas s Tobom primi“ – u duboku ranu njegovog Srca. 

A onda spomeni se blaga Djevice, spomeni se brda Kalvarije i dvorane posljednje večere! Spomeni se želja Srca Isusova i namjera koje je On gajio pri osnivanju ove male Kongregacije! Spomeni se onih duša punih čežnje koje su ušle u nebo prije osnivanja ljubljenog Djela i zagovaraju nas pred Tobom! Spomeni se istaknutog i pobožnog natpastira, koji nas je u ime Crkve pozvao u život! Vrlo poštovanog oca, ovog drugog Ivana koji nas je jednako tako stvorio za naš sveti poziv i koji nas je obrazovao sa tako puno revnosti! Spomeni se prijatelja, revnosnika za Tvoju čast koji su nam poradi Tebe tako vjerno pomogli! Spomeni se prvih Kćeri koje si mi darovao, prvih zauvijek u Tvom i mom Srcu! Spomeni se prvih majki tako spremnih na potpuno zalaganje i sasvim ispunjenih duhom našeg svetog poziva kakav želiš naći u svima nama! Spomeni se svih onih koji ih slijede ... Spomeni se nas u kraljevstvu Tvoga Božanskog Sina! Ah! ... Prečista Djevice, daj nam Isusa! Daj nam ljubav ! ... Amen! ...

Marija od Isusa



lll

četvrtak, 27. lipnja 2013.

Misli blažene Marije od Isusa

1. - Euharistija, trajna žrtva Vječnoga Svećenika i velike Žrtve, treba biti Sunce, središte Djela.

2. - Isus želi hvaliti svoga Oca kroz sva usta. Slaviti Ga kroz svaki život. Davati Mu zadovoljštinu kroz sva trpljenja. Ljubiti Ga kroz sva srca. On želi živjeti u dušama radi slave svoga Oca.

3. - Isus je božansko Sunce duše; ostanite uvijek pod Njegovim zrakama preko sjećanja na Njegovu svetu prisutnost.

4. - Željela bih imati tisuću srdaca da bih Mu ih darovala, tisuću života da bih Mu žrtvovala, tisuće duša da bih Mu ih posvetila.

5. - Isus je trajni pratitelj hodočašća prijatelj stvarno prisutan, brat koji bdije, zaručnik koji ljubi i štiti, otac koji vodi,
Majka koja tješi i koja nikad nije odsutna.

6. - Vjerujte da vas unatoć vašim slabostima Isus ljubi svom snagom Boga i svom nježnošću Zaručnika.

7. - Trčite Bogu koji vam širi ruke i otvara vam svoje Srce. Zaboravite sve, gledajte samo Njega.

8. - Sve za slavu Isusovu i za Njegove svete interese u dušama svećenika koji su Mu tako drage.

petak, 31. svibnja 2013.

Marija od Isusa Deluil - Martiny

Maria Deluil – Martiny (Marija od Isusa) rodila se u Marseilleu (Francuska) 28. svibnja 1841. godine. Bila je odgajana od oca Paula i majke Anaide de Solliers koji su bili kršćanskog svjetonazora. Sestra njezine majke bila je poštovana Anne – Madeleine Remuzat, redovnica. U takvom ozračju izgledalo je da je to dijete određeno da postane jedna od najvjernijih službenica Srca Isusova. Dokaz ranog dozrijevanja dala je već u ranim godinama života, po svojoj pobožnosti, po svojoj energiji, velikoj kvaliteti duha i srca.

U 17-toj godini, nakon duhovnih vježbi, zapisuje u svoj dnevnik: «Da, moj Bože, ja vjerujem, ja vjerujem! Daj da trpim, ali da se spasim». Odlazi u Ars da bi se posavjetovala sa svetim Ivanom Arškim o svom pozivu. U 23. –oj godini postaje gorljiva pobornica i širiteljica Počasne straže Presvetoga Srca Isusova. U studenom 1868. godine, prvoga četvrtka u mjesecu, neopozivo se posvećuje Bogu i svoj čin posvete potpisuje kao: Marija od Isusa –Kći Srca Isusova. 27. veljače 1868., po savjetu svoga duhovnika, oca Calagea DI, stvara plan budućega Djela.

U mjesecu rujnu 1872. god. odlazi u Belgiju da bi se susrela sa kardinalom Dechampsom koji želi i podupire Djelo zadovoljštine. «Upravo sam vidio Tereziju Avilsku našega stoljeća» - kaže nakon toga prvoga susreta. 20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, osnovana je Kongregacija Kćeri Srca Isusova u Berchemu, u Anversu, i započinje službu klanjanja Presvetom. 22. kolovoza 1878., majka Marija od Isusa polaže vječne zavjete: «Darovala sam sve, ostaje mi samo On …». 24. lipnja 1879. osnivateljica otvara u La Servianne, u obiteljskoj kući blizu Marseillea, treći samostan svoje kongregacije.

Ondje 27. veljače 1884. pada pogođena hicem samostanskog vrtlara, anarhiste. «Opraštam mu … za Djelo», njezine su posljednje riječi. Njezina je žrtva oplodila mladu kongregaciju koja se, očito štićena Providnošću, raširila u različite europske zemlje. 22. listopada 1989. papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Mariju od Isusa blaženom. Prilikom pregleda njezinih posmrtnih ostataka ustanovljeno je da je njezino tijelo «očuvano».

subota, 13. travnja 2013.

Fotografija klauzurnih sestara

Fotografija klauzurnih sestara (Kćeri Srca Isusova)