Maria Deluil – Martiny (Marija od Isusa) rodila se u Marseilleu (Francuska) 28. svibnja 1841. godine. Bila je odgajana od oca Paula i majke Anaide de Solliers koji su bili kršćanskog svjetonazora. Sestra njezine majke bila je poštovana Anne – Madeleine Remuzat, redovnica. U takvom ozračju izgledalo je da je to dijete određeno da postane jedna od najvjernijih službenica Srca Isusova. Dokaz ranog dozrijevanja dala je već u ranim godinama života, po svojoj pobožnosti, po svojoj energiji, velikoj kvaliteti duha i srca.
U 17-toj godini, nakon duhovnih vježbi, zapisuje u svoj dnevnik: «Da, moj Bože, ja vjerujem, ja vjerujem! Daj da trpim, ali da se spasim». Odlazi u Ars da bi se posavjetovala sa svetim Ivanom Arškim o svom pozivu. U 23. –oj godini postaje gorljiva pobornica i širiteljica Počasne straže Presvetoga Srca Isusova. U studenom 1868. godine, prvoga četvrtka u mjesecu, neopozivo se posvećuje Bogu i svoj čin posvete potpisuje kao: Marija od Isusa –Kći Srca Isusova. 27. veljače 1868., po savjetu svoga duhovnika, oca Calagea DI, stvara plan budućega Djela.
U mjesecu rujnu 1872. god. odlazi u Belgiju da bi se susrela sa kardinalom Dechampsom koji želi i podupire Djelo zadovoljštine. «Upravo sam vidio Tereziju Avilsku našega stoljeća» - kaže nakon toga prvoga susreta. 20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, osnovana je Kongregacija Kćeri Srca Isusova u Berchemu, u Anversu, i započinje službu klanjanja Presvetom. 22. kolovoza 1878., majka Marija od Isusa polaže vječne zavjete: «Darovala sam sve, ostaje mi samo On …». 24. lipnja 1879. osnivateljica otvara u La Servianne, u obiteljskoj kući blizu Marseillea, treći samostan svoje kongregacije.
Ondje 27. veljače 1884. pada pogođena hicem samostanskog vrtlara, anarhiste. «Opraštam mu … za Djelo», njezine su posljednje riječi. Njezina je žrtva oplodila mladu kongregaciju koja se, očito štićena Providnošću, raširila u različite europske zemlje. 22. listopada 1989. papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Mariju od Isusa blaženom. Prilikom pregleda njezinih posmrtnih ostataka ustanovljeno je da je njezino tijelo «očuvano».
U 17-toj godini, nakon duhovnih vježbi, zapisuje u svoj dnevnik: «Da, moj Bože, ja vjerujem, ja vjerujem! Daj da trpim, ali da se spasim». Odlazi u Ars da bi se posavjetovala sa svetim Ivanom Arškim o svom pozivu. U 23. –oj godini postaje gorljiva pobornica i širiteljica Počasne straže Presvetoga Srca Isusova. U studenom 1868. godine, prvoga četvrtka u mjesecu, neopozivo se posvećuje Bogu i svoj čin posvete potpisuje kao: Marija od Isusa –Kći Srca Isusova. 27. veljače 1868., po savjetu svoga duhovnika, oca Calagea DI, stvara plan budućega Djela.
U mjesecu rujnu 1872. god. odlazi u Belgiju da bi se susrela sa kardinalom Dechampsom koji želi i podupire Djelo zadovoljštine. «Upravo sam vidio Tereziju Avilsku našega stoljeća» - kaže nakon toga prvoga susreta. 20. lipnja 1873., na blagdan Srca Isusova, osnovana je Kongregacija Kćeri Srca Isusova u Berchemu, u Anversu, i započinje službu klanjanja Presvetom. 22. kolovoza 1878., majka Marija od Isusa polaže vječne zavjete: «Darovala sam sve, ostaje mi samo On …». 24. lipnja 1879. osnivateljica otvara u La Servianne, u obiteljskoj kući blizu Marseillea, treći samostan svoje kongregacije.
Ondje 27. veljače 1884. pada pogođena hicem samostanskog vrtlara, anarhiste. «Opraštam mu … za Djelo», njezine su posljednje riječi. Njezina je žrtva oplodila mladu kongregaciju koja se, očito štićena Providnošću, raširila u različite europske zemlje. 22. listopada 1989. papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Mariju od Isusa blaženom. Prilikom pregleda njezinih posmrtnih ostataka ustanovljeno je da je njezino tijelo «očuvano».
